Moje mjesta iz snova...
Sigurna sam da svi mi imamo jedno ili čak listu mjesta koje želimo posjetiti. Ljeto je pravo vrijeme za planiranje putovanja ili barem…za sanjarenje o njima. Dugo vremena na mom je popisu bio samo Pariz. Kao da Pariz može biti „samo“. Svaka knjiga, svaki film, poster, osoba ili predmet vezana uz Pariz u meni je budila snažnu nostalgiju… godinama sam noću sanjala scene u kojima šećem pokraj Seine … onako pariški šik…. U svojim sam snovima šetala licama Pariza s knjigom u ruci, ispijala čašu vina uz neku od pariških promenada i smješkala se strancima. Godinama sam u sebi nosila veliku želju sjesti do Prousta na Pere-Lachaiseu i popričati s njime o potrazi za izgubljenim vremenom.
San o Parizu ostvario mi se vrelog, srpanjskog dana 2012. Sa suprugom sam putovala Bavarskom, uvjerena da idemo u neke toplice. Činilo mi se da put predugo traje, no nisam se usuđivala pomaknuti. Ne mogu vam opisati ganuće koje sam osjetila kada sam u jednom trenutku ugledala putokaz na kojem je pisalo PARIZ.
Nevjerojatan je osjećaj napokon ostvariti nešto što ste duboko i iskreno željeli godinama… i za što vam se polako činilo da se nikada neće ispuniti. Ostali smo u Parizu tek nekoliko dana, a ja se sjećam gotovo svake sekunde kojom sam BILA s Parizom. Lebdjela sam gradom kao prozračni balončić sreće.
Neki ljudi na svojim popisima imaju velike gradove – London, Madrid, Milano, New York. U mojoj je glavi situacija nešto drugačija. U zadnje vrijeme sanjarim o Sprinteru koji bi uredila poput malog pokretnog doma i putovala mjestima koja nisu označena na Google karti.. skrivenim, skrovitim tihim mjestima s kojih je moguće vidjeti zvijezde padalice i zaželjeti milijun želja. Na takvim bih se mjestima nadisala tišine.
Izvor: Pinterest
Putovala bih tako do Sjevernog mora. S njime sam toliko očarana da sam nekoliko zidova u stanu ispunila slikama plaža Sjevernog mora. U ovom ga trenutku želim baš kao što sam nekada željela Pariz.
U mom je umu i pomisao na plava jutra i buđenja na Santoriniju… negdje sam nekada pročitala da su naljepša svitanja na Santoriniju… u mašti sjedim na bijeloj terasi, okružena beskrajnim plavetnilom, pijem kavu i živim svitanje.. na Santoriniju.
Čak i ako ponekad nije moguće odmah ostvariti neku svoju želju, to ne znači da ju trebamo prekrižiti s popisa naših želja ili ju prestati sanjati. Ponekad je budno sanjati o njoj, sasvim dovoljno… sasvim dovoljno!
Aga će nam pisati o svojim mjestima srca… a koja su vaša? Pišite nam u komentarima.
