Ljetni hygge

„Hygge lakše stvaramo ako neka mjesta zaštitimo i posvetimo posebnim aktivnostima – u kut sobe možemo postaviti fotelju za čitanje, a stol držati urednim kako bismo na njemu mogli uživati u svojim hobijima. Kad odredimo svoje mjesto, svoju fokusnu točku, tamo smo u središtu mi i ono što nas ondje okružuje. (…) Hygge se održava našim zalaganjem. Za uređenje nekog prostora ili pripremu neke proslave treba nam i vremena i truda. No pripreme su dio cjeline – kad nacijepamo drva za vatru, podignemo šator – iznesemo deke da sjednemo ispod stabla, kad povješamo lampione, kupimo cvijeće ili ukrasimo dom – sve je to dio zadovoljstva koje donosi trenutak prožet duhom hygge.“
 
Kada sada razmišljam o ljetima svog djetinjstva postaje mi jasno kako su ona bila upravo nevjerojatno hygge. Prespavana jutra, bakini kolačići i lipov čaj koje mi je donosila za doručak u krevet, čitanje stripova po cijele dane, ležanje na deki u travi ili promatranje oblaka koji su rasplinavanjem uvijek tvorili neke nove oblike… tijekom studija znala sam provesti sate u vrtnoj ležaljci s pogledom na obrise moćnog Velebita, spremajući neki ispit za jesenski rok, promatrajući košnju sijena u daljini i sanjareći... i kunem se, moja su gospićka ljeta bila hygge i prije no što je ta riječ nastala.


 
 Ovo sam ljeto odlučila pošto-poto urediti hygge kutak za čitanje i u svom zagrebačkom vrtu, a jutros su došle i knjige koje sam naručila na Profilovoj ljetnoj akciji. Ne mogu Vam riječima opisati koliko su me knjige razveselile. 
 
Čovjek koji je tražio sreću
Tijekom godišnjeg odmora na Baliju, Julijan odluči posjetiti iscjelitelja Samtyanga, koji ubrzo otkrije da, iako tjelesno zdrav, Julian nije sretan čovjek. Razgovori sa starim mudracem dovest će Juliana do same srži njegove duše i navesti ga na preispitivanje najdubljih uvjerenja. Julian spoznaje da sve što proživljavamo počiva na onome u što vjerujemo. A da je najveća prepreka koju treba savladati na putu do životne sreće - on sam.
 
 
 
Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya 
Većina članova ovog društva jednostavni su ljudi - poljodjelci, ribari, težaci, tesari i većina njih prvi je put uzela knjigu u ruke upravo tada - u teškim danima njemačke okupacije otoka. Ono što su pronašli u knjigama mnogo je više od riječi - životnu inspiraciju, snagu, utjehu i spoznaju da se sve može sagledati i izreći na drugačji način - upravo ono što svi mi tražimo u kknjigama - da promijene naš svijet i učine ga ljepšim i bogatijim. 
 
 
Godina u kojoj sam te upoznala
Kada Jasmine izgubi posao - čini se da je izgubila sve, jer njezin se život vrtio oko posla i voljene sestre Heather. Odjednom njezina kuća i vrt koje je do tada jedva uočavala, te susjedi, koje tek treba upoznati - postaju njen svijet. I otkaz je tek početak za Jasmine. U godini koja je pred njom, ona uči o sebi i drugi ljudma više no što je ikada sanjala da hoće. Ponekad se prijateljstva sklapaju na najmanje očekivanim mjestima.

 
O onome sinoć
Steph i Pip najbolje su prijateljice. Nema toga što jedna za drugu ne bi napravile. Temelj njihova odnosa jest povjerenje. Jedna je rečenica ipak bila dovoljna da poljulja to povjerenje: Molim te reci da sam bila s tobom. Steph je uvijek bila te koja je imala trijeznu glavu, stabilne veze, činilo se i čvrst brak, i Pip se na nju uvijek mogla osloniti. Pip je bila zapaljiva, nestalna i češće ta kojoj treba pommoć. Odjednom, Steph traži pomoć, traži da njezina najbolja prijateljica laže kako bi zadržala svoj savršeno stabilan život.
 
 
Prije nego što odem
Šesnaestogodišnja Tessa Scott bolluje od leukemije i vremena ima tek za popis od deset želja, deset stvari koje mora napraviti prije nego što ode. Iza Tessinih želja ponekad stoji bijes, ponekad strah i sebičnost, ali i istinska ljubav i suosjećanje. I više od svega - neutaživa želja za životom. Ovaj roman - podsjetnik je da trebamo cijeniti ljude koji su nam važni, iskoristiti svaki trenutak, biti smioni u željama i uživati u pustolovinama, čak i ako se one svode samo na izlet, ispijanje vruće čokolade ili vožnju autocestom na kiši.
 
 
Ocean na kraju staze
Knjiga priča o povratku u rodni kraj, o vožnji cestom koja je nekoć bila puka seoska staza... o dosezanju mjesta gdje uspomene ostaju žive. Ona razmatra djetinjstvo, ali nije dječja knjiga; razlaže načine na koje ono određuje i uvjetuje odrasle godine, no uvijek ostaje skriveno, nikad posve dokučivo, nikad posve spremno za oblikovanje u sjećanju. Možda zato što se u njemu kriju spoznaje o grozotama koje odrasli nipošto ne bi smjeli znati. 
 
 
Ljetni hygge može početi!